Nova knjiga dr. sc. fra Ivice Jurića, profesora pastoralne teologije na KBF-u u Splitu, Pokreti i nove zajednice u župi, Mogući protagonisti nove evangelizacije, Teološko-pastoralna prosudba, Split, 2021., str. 272 tiskana u izdanju Crkve u svijetu govori o poteškoćama u pastoralnom djelovanju Crkve u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te na osobit način o mogućnostima pokreta i novih zajednica da doprinesu pastoralnoj preobrazbi mjesne Crkve. Iz autorova zaključka, s kraja knjige, donosimo dio u kojem se govori o samom sadržaju knjige i o rezultatima autorova istraživanja:
“Na kraju ovog istraživanja odgovorili smo na pitanje postavljeno na početku knjige: koji je doprinos pokreta i novih zajednica u župnom pastoralu. Iz teološko-pastoralne analize pokreta i novih zajednica koje postoje u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te iz pastoralnih smjernica crkvenog učiteljstva (enciklika Redemptoris missio) proizlazi da su oni protagonisti nove evangelizacije. Budu li djelovali prema razmatranim kriterijima, mogli bi dati uistinu velik doprinos obnovi redovitog pastorala u Nadbiskupiji. Oni su odgovor Duha Svetog na izazov ovog vremena i izraz su duboke želje za autentičnim kršćanskim životom. Kao takvi predstavljaju put koji vjernike vodi prema izvoru kršćanstva i ponovno im otkriva radost i snagu Crkve. Kad se ponizno uključuju u život mjesne Crkve te kad ih biskupi i svećenici srdačno prihvaćaju u biskupijske i župne strukture, pokreti i nove zajednice predstavljaju pravi Božji dar za novu evangelizaciju. Njihova spremnost podložiti se prosudbi crkvenih vlasti jamči autentičnost njihovih karizmi.
S obzirom na njihov poseban misionarski doprinos redovitom biskupijskom pastoralu izdvojili smo sljedeće elemente: življenje zajedništva i ostvarivanje osobnog odnosa s Isusom Kristom, življenje duhovnosti i razvoj vlastitog poziva, iskustvo različitosti primljenih karizmi u jedinstvu istog poslanja, prisutnost Crkve po njima u svim područjima ljudskog života zahvaljujući njihovoj fleksibilnosti, proizvodnja „društvenog kapitala“ izuzetno važnog u vremenu ubrzane fragmentacije društva. Znajući da je obiteljska evangelizacija iz dana u dan sve slabija, nema sumnje da pokreti i nove zajednice vrše i jako važnu ulogu u kršćanskom odgajanju, posebno u gradovima koji su najviše sekularizirani.
K tome, ciljevi i usmjerenja pokreta i novih zajednica velikim dijelom podudaraju se s ciljem nove evangelizacije: pomoći pojedincu da se osobno susretne s Isusom Kristom. Upravo su pokreti i nove zajednice odgojna sredstva i mjesta koja nude Krista kao ključ smisla i punine ljudskog života. Svojom riječju i svojim primjerom on odgovara željama za slobodom, za istinom i za srećom, temeljnim čežnjama svake ljudske osobe. Istinski susret s Isusom u zajednici otvara za novo shvaćanje života te osobu dovodi do preobrazbe u svim dimenzijama njezina bića. Taj se susret ostvaruje putem kerigme, ali i putem milosrdne ljubavi; ona je izraz Krista u onima koji su otvoreni Duhu Svetom. Drugim riječima, zahvaljujući Duhu Svetom postajemo sposobni Boga približiti ljudima, a ljude Bogu i jedne drugima.
Teološko-pastoralna je analiza pokazala da u Nadbiskupiji treba osnovati ured s kompetentnim osobljem koji će održavati kontakte sa svim pokretima i zajednicama te im pomagati oko njihova ustrojstva, pratiti ih u njihovu djelovanju i pružati im stručnu pomoć. Dobro ustrojen pastoralni plan zajedno s dobrom osposobljenošću voditelja pokreta i zajednica najbolji su načini za izbjegavanje njihova getoiziranja. Njihov potencijal u mjesnoj Crkvi još uvijek nije dovoljno prepoznat pa stoga obje strane, i župa u liku župnika, i pokreti i zajednice trebaju promicati mentalitet organskog zajedništva te pokazati veću osjetljivost na poticaje Duha Svetog koji vodi Crkvu.
Očita je potreba za integriranjem i uzajamnim poštovanjem na obje strane: pokreti i zajednice time dobivaju potrebnu uključenost u zajedničko poslanje Crkve, a mjesna Crkva od njih dobiva novu, neophodnu svježinu za svoje evangelizacijsko poslanje. Unatoč rizicima i suzdržanostima prema njima, o čemu je također bilo riječi, pokreti i nove zajednice predstavljaju snagu i veliki potencijal za novu evangelizaciju u našem kontekstu. Stoga su biskupi i svećenici pozvani paziti da ne umrtvljuju i ne guše ono što Duh pobuđuje u životu vjernika. Pozvani su da različitost darova i pozitivnih iskustava pastoralnom mudrošću vode prema integriranom organskom pastoralu” ističe autor.
Knjiga se može kupiti u knjižari Verbum i u izdavačkoj kući Crkva u svijetu, Zrinsko-frankopanska 19, 21 000 Split.
SADRŽAJ KNIGE
Predgovor
Uvod
PRVO POGLAVLJE
Redemptoris missio i poslanje Crkve pred novim izazovom: redoviti pastoral učiniti misionarskim
1.1. Konstitutivno evangelizacijsko poslanje Crkve
1.1.1. Teološki temelj poslanja: Drugi vatikanski koncil i missio Dei
1.1.2. Poslanje Sina i Duha
1.1.3. Poslanje Crkve
1. 3. 1. Poslanje je zadaća cijele Crkve
1.2. Poslanje ad gentes i nova evangelizacija
1.2.1. Jedno poslanje u različitim situacijama
1. 2. 2. Poslanje ad gentes: neki nesporazumi i pojašnjenja
1.2.3. Značenje poslanja ad gentes u svjetlu novih misijskih situacija
1.3. Evangelizacija
1.3.1. Složen izraz
1.3.2. Jezikoslovna pozadina
1.3.3. Povijesni razvoj do enciklike Redemptoris missio
1.3.4 Evangelizacija u Redemptoris missio i u novijim crkvenim dokumentima
1.4. Nova evangelizacija
1.4.1. Nastanak i značenje izraza „nova evangelizacija“
1.4.2. Neka pojašnjenja s obzirom na izraz i njegovo značenje
1. 5. Pastoralna hitnost nove evangelizacije
1.5.1. Kulturni i društveni kontekst sadašnje Europe
1.5.2. Stanje shvatiti kao kairos
DRUGO POGLAVLJE
Analitičko-prosudbena perspektiva: Splitsko-makarska nadbiskupija
2.1. Pastoralno stanje u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u analizi pastoralnih pisama i u pastoralnoj literaturi
2.1.1. Pastoralno stanje Nadbiskupije u analizi pastoralnih pisama
2.1.1.1. Obitelj – put Crkve i naroda
2.1.1.2. Važnost župe i uloga malih zajednica u njoj
2.1.2. Pastoralno stanje u Nadbiskupiji u analizi teološko-pastoralne literature
2.1.2.1. Naslijeđeni mentalitet kao zapreka
2.1.2.2. Oskudno djelovanje ad extra i potreba dezideologiziranja vjere
2.1.2.3. Promicanje i prakticiranje sinodalne dimenzije
2.2. Teško naslijeđe prošlosti: opasno i autoreferencijalno zatvaranje župa
2.2.1. „Novina“ Drugoga vatikanskog koncila
2.2.2. Posljedice komunističkog režima
2.2.3. Komunizam je srušen, ali su ostale njegove krhotine
2.2.4. Prva razočaranja i nespremnost Crkve za demokratski život
2.3. Između tradicije i inovacije: potreba za novom pastoralnom paradigmom
2.3.1. Pastoral pred novim izazovima
2.3.2. Vjerska infantilnost i neučinkovitost tradicionalnih oblika kateheze
2.3.3. Obitelj, škola i društvo sve manje pridonose odgajanju vjere
2.3.4. Urbanizacija i mobilnost traže dinamičan pastoral
2.3.5. Što govore rezultati nedavnih istraživanja?
2.4. Posebna novina koju predstavljaju pokreti i nove zajednice prisutne u biskupiji
2.4.1. Tipologija pokreta i novih zajednica prisutnih u Nadbiskupiji
2.4.2. Posebna novina te teškoće pokreta i novih zajednica prisutnih u Nadbiskupiji
2.5. Prema pastoralnoj preobrazbi misionarskog tipa?
2.5.1. Obnavljanje je trajni imperativ za crkvenu praksu
2.5.2. Neki nedostatci novog poimanja župe u Nadbiskupiji
2.5.3. Potreba za deklerikalizacijom, deideologizacijom i odgajanjem vjernika laika za suodgovornost
TREĆE POGLAVLJE
Kriteriološka perspektiva
3.1. Uloga pokreta u župi prema Redemptoris missio
3.1.1. Udruživanje vjernika u Crkvi
3.1.2. Što se smatra pokretom?
3.1.3. Obnovljena svijest Crkve o samoj sebi
3.1.4. Uloga pokreta u župi prema smjernicama Ivana Pavla II. u enciklici Redemptoris missio
3.2. Uloga novih zajednica u župi prema Redemptoris missio
3.2.1. Bazične crkvene zajednice
3.2.2. Uloga novih zajednica u župi prema smjernicama Redemptoris missio
3.3. Pokreti i nove zajednice protagonisti evangelizacije?
3.3.1. Nove okolnosti traže personaliziran pristup
3.3.2. Pokreti i nove zajednice kao evanđeoski kvasac i sol društva
3.3.3. Pokreti i nove zajednice: mjesta duhovnog iskustva
3.3.4. Pokreti i nove zajednice: providonosni odgovor Duha
3.4. Poseban doprinos: stvaranje zajednice u kojoj se vjeru živi cjelovito, slobodno i svjesno
3.4.1. Potreba za rekonstrukcijom župne zajednice
3.4.2. Nove zajednice: mjesta zajedništva i rasta u vjeri
3.5. Jedinstveno crkveno djelovanje uzrok je i posljedica istog poslanja
3.5.1. Različiti su darovi, ali je isti Duh
3.5.2. Jedinstvo u različitosti
ČETVRTO POGLAVLJE
Operativna perspektiva
4.1. Pokretanje tijela koja će integrirati institucionalnu i karizmatsku dimenziju
4.1.1. Zajedništvo, konstitutivni element Crkve
4.1.2. Karizmatski i hijerarhijski darovi u Crkvi: različiti, ali i komplementarni
4.1.3. Kriteriji za razlučivanje karizmatskih darova
4.1.4. Prihvatiti pokrete i nove zajednice
4.2. Pokreti i nove zajednice sredstva za odgoj i evangelizaciju
4.2.1. Velike promjene traže nove načine za prenošenju vjere
4.2.2. Mjesta odgajanja i rasta u vjeri
4.2.3. Osobni susret s Isusom u zajednicama otvara novo shvaćanje života i vodi osobu do preobrazbe
4.3. Teritorijalni element župe: misionarski element?
4.3.1. Pastoral Crkve ovisi o njezinu pogledu na svijet
4.3.2. Župa treba sebe tražiti izvan sebe
4.3.3. Institucionalno slabljenje i promjena odnosa između čovjeka i teritorija traže novi pristup
4.4. Izgradnja župne zajednice misionarska je obveza
4.4.1. Duh Sveti vodi Crkvu
4.4.2. Za misionarsku zajednicu
4.4.3. Župa: organski integrirana zajednica
PETO POGLAVLJE
Projektna perspektiva
5.1. Doprinos laičkih udruženja poslanju Crkve u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji: prisutnosti i karizme
5.1.1. Bratovštine i njihova uloga
5.1.2. Treći svjetovni redovi
5.1.3. Franjevačka mladež – Frama
5.1.4. Neokatekumenski put
5.1.5. Druga laička udruženja i njihovi mogući doprinosi u obnovi redovnog pastorala
5.1.5.1. Življeno zajedništvo i osobni odnos s Isusom Kristom
5.1.5.2. Življena duhovnost i razvoj vlastitog poziva
5.1.5.3. Prisutnost Crkve u svim područjima ljudskog života
5.2. Doprinos župa: tradicija te društvena i kulturna ukorijenjenost
5.3. Prema zajedničarskom modelu
5.3.1. Jedinstvo oko župnika
5.3.1.1. Voditelj zajednice
5.3.2. Sredstva za postizanje zajedništva i sudioništva
5.3.3. Programiranje i zajednički pastoralni plan
5.3.3.1. Novo poimanje župe
5.3.3.2. Važnost pokreta i novih zajednica u izgradnji društva na kršćanskim vrijednostima
5.3.4. Formativne smjernice prema vlastitim karizmama
5.3.5. Jedinstvo u euharistijskom slavlju
5.3.6. Izričita povezanost s biskupijom
ZAKLJUČAK
KRATICE
BIBLIOGRAFIJA