Novoj knjizi Ivana Ugrina, koja nosi naslov U sridu i tiskana je nedavno u nakladi Redak, predgovor je napisao fra Ivica Jurić, profesor pastoralne teologije na KBF-u u Splitu. Predgovor prenosimo u cijelosti. Knjiga Ivana Ugrina izbor je iz redovnih kolumni koje je autor, inače novinar u Slobodnoj Dalmaciji, pisao kroz posljednje dvije godine. Premda autor tematski obrađuje različite teme ipak je pomno prateći zbivanja u društvu, u užem i širem smislu, nekim temama dao prednost. Osobito se to odnosi na život Crkve i na izazove kroz koje ona prolazi ali i na teme vezane za branitelje i njihove probleme, zatim probleme ‘malog’ čovjeka općenito, demografski pad stanovništva, (ne)uspjeh političara na lokalnoj i nacionalnoj razini i, naravno, na Hajduka.
Što se tiče odnosa Crkve i društva autor je svjestan kompleksnosti teme, osobito u svjetlu sve bržih društveno-kulturnih promjena koje predstavljaju veliki izazov za poslanje Crkve. Pod pritiskom sekularističkih ideja prosječan Europljanin sve češće govori samo o ljudskim pravima a sve manje o religiji zaboravljajući pritom da su navedena prava postignuta upravo na vjerovanjima kojih se sve otvorenije odriče.
Suočen sa sve većim zahtjevima a opterećen sa različitim ograničenjima, vlastitim i zajednice kojoj pripada, moderni vjernik se lako obeshrabri i uslijed sve očitijeg pada vjerske prakse upadne u defetizam i u nostalgiju za starim vremenima. Osim toga, pod pritiskom političke korektnosti koja nameće pravila javnog govora mnogi se vjernici kameleonski uklope i prihvate narativ novogovora koji, nekad nasilno a nekad suptilno, dekonstruira kršćanske vrijednosti, osobito identitet čovjeka, braka i obitelji.
Tekstovi koji se nalaze u knjizi dokaz su da novinar Ivan Ugrin nije jedan od onih koji se predaje apatiji i nastoji se samo uklopiti. Zbog jasnog govora i otvorenog zastupanja kršćanskog tj. katoličkog pogleda na aktualne fenomene u društvu zato je mnogim vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje, simbol junaka za slobodu govora. U potonjim ljudima dobre volje skrivaju se i neki koji su samo naoko ateisti. To su oni koji verbalno negiraju Boga ali se odgovorno odnose prema drugim ljudima, trude se oko pravednosti i solidarnosti u društvu i – praktičnim ponašanjem zapravo pokazuju postojanje Boga.
S druge strane, mnogima koji ne dijele kršćanske poglede na suvremeno društvo i fenomene koji ga obilježavaju autorov pristup je neprimjeren i tradicionalan te ga promatraju redovito samo kroz političku prizmu i smještaju na desnicu.
Autor dakako ne skriva svoju političku naklonost već ju nadilazi ne stavljajući u fokus samo interese jedne grupe već interese čovjeka općenito i zauzima se za njegovo dobro. Ako ikoga pritom privilegira onda su to ljudi kojima je oduzet glas; ljudi koji su žrtve nepravde, korupcije ili samoživosti, bilo pojedinca bilo institucije. On je njihov glas i zaštitnik.
To se u ovoj knjizi ponajbolje vidi u njegovu neumornom zauzimanju za slobodu i dobrovoljno cijepljenje protiv covida 19 a protiv manipulacija farmaceutskih megakorporacija i njihovih ‘stručnjaka’ koji su, možemo to s odmakom sasvim otvoreno ustvrditi, kompromitirali medicinu, znanost, politiku i medije. Ako pak iz navedenoga ne naučimo lekciju o manipulaciji društvom uzalud je autor, zajedno s nekolicinom drugih znanstvenika, svećenika te rijetkih novinara upozoravao na zloporabu institucija koje trebaju služiti društvu a ne pojedinim lobijima.
Upravo zbog toga, zbog pouke ova knjiga je važna kao znak vremena, podsjetnik na vrijeme dirigiranih manipulacija a sve u svrhu, nadam se, učenja lekcije i izbjegavanja sličnih scenarija u budućnosti.
Autor u svom promišljanju stanja u društvu i Crkvi ne upada u zamku nostalgije za prošlošću niti svoju nadu polaže u neku buduću utopiju. On je sasvim na zemlji. Realan i konkretan u svom zauzimanju. Ne moralizira niti docira već kritiku potkrepljuje dobrom argumentacijom. Pri tome ne štedi nikoga; biskupe i svećenike kritizira zbog karijerizma i birokratizma u Crkvi, političare zbog nedovoljnog angažmana za opće dobro, sportaše zbog nedostatka discipline i zajedništva itd. Premda u tekstovima rado donosi riječi drugih autora koji su o istoj temi govorili ili pisali ipak ne izostavlja vlastito promišljanje o istom s jasnim i konkretnim zaključkom.
Piše otvoreno, ne podilazeći nikomu, štoviše, izlažući se često kritikama svojih kolega novinara ili čitatelja koji se napajaju samo na mainstream medijima. Ako pokatkad nešto napiše i kritički preoštro onda to čini s najboljom namjerom poštujući stari Apostolov savjet da ‘istinuje u ljubavi’.
U tekstovima afirmira kršćanske vrijednosti kroz isticanje karizmatičnih Božjih ugodnika poput oca Ante Gabrića, mons. Frane Franića, sv. Ivana Pavla II tražeći da se potonjem zbog zahvalnosti za svesrdnu podršku hrvatskom narodu izgradi i spomenik u Splitu. Bez zadrške i argumentirano zastupa kršćanski nauk. Na tragu pape sv. Ivana Pavla II kao i pape Benedikta XVI. bori se protiv diktature relativizma i kulture smrti, duha hedonizma koji uzdiže samo prava pojedinca (individualizam) a ne mari za opće dobro i prava obitelji, naroda, vjernika, siromaha. Otvoreno podržava Gospine poruke te evangelizaciju koju cijelom svijetu svjedoči karizma Međugorja.
Autor je objavljivanjem izabranih kolumni čitateljima omogućio da ove vrijedne tekstove imaju na jednome mjestu. Tako ih mogu čitati kao cjelinu ili pojedinačno, sustavno ili prigodično navratiti k njima. Kako je knjiga sasvim drugačiji medij od novina tako se nadam da će dospjeti i do onih čitatelja koji redovito ne prate novinu u kojoj je autor objavljivao. U tom smislu čestitam autoru i želim još mnogo istinoljubivih tekstova i novih knjiga.
Fra Ivica Jurić